Disk i operativni sistem, koji izabrati? Hard disk, Particije, podjela
hard,Disk,operativni,sistem,koji,izabrati,Hard-disk,Particije,podjela
Kompjuteri, hard disk, particije, podjela, Observer

Napokon malo slobodnog vremena, nije me bilo ovdje zadnjih desetak dana… U početku kućni poslovi i uređivanje prostorija a onda su me izmorili eksperimenti sa kompjuterima čije ću rezultate uskoro podijeliti sa Vama.

O čemu se zapravo radi… prošlog tjedna sam kupio novi hard disk, mnogo puta veći od svih mojih dosadašnjih diskova zajedno i nakon toga je uslijedila logična odluka da na njega instaliram OS i pripadajuće programe .

Disk spada u najnoviju kategoriju, vrlo je brz, tih i pouzdan i najpametnije je bilo da bude destinacija za sve najvrijednije stvari sa mojih starih diskova od kojih neki datiraju i iz prošlog stoljeća.

To su diskovi Hitachi 160 GB, jedini SATA, onda moj omiljeni Seagate 40 GB, pa moj neomiljeni WD Caviar 30 GB i jedan mali IBM od 13,5 GB kupljen 1999-te god i još radi kao sat.

Disk koji sam sad uzeo je marke Samsung, koji je na mnogim testovima odnio pobjede u brzini i pouzdanosti a najviše me privuklo to što ga hvale da se malo grije.

Prevelika toplina je jedan od glavnih razloga kvarova u kompjuterima a one pogotovo ljeti zna doseći tolike razine da se ne može držati ruka na grafičkoj ili hard diskovima i baš to je razlog da je meni i mnogima po pola godine kućište otvoreno a uz njega stoji prikladan kućni mali ventilator 🙂

Iako se izgledom na prvi pogled se i ne čini baš najsretnije rješenje mogu Vam reći da je u praksi jako korisno i sa time ćete komponentama Vašeg računala znatno produžiti vijek trajanja.

Podjela diska:

Prva stvar koju sam obavio na disku je njegovo particioniranje odnosno interna podjela na više dijelova koja se obično radi na diskovima većih kapaciteta radi lakše i jasnije manipulacije sa povećom masom podataka koja će na njega doći.

Zadnjih godina sam za osobnu upotrebu razradio nevjerojatno dobar sistem podjele koji mi omogućuje gotovo vjećan rok trajnosti OS-a uz brzinu rada kao kod novokupljenog kompjutera.

– Krećemo sa particijom C, na njoj uobičajeno ide operativni sistem i program files.

– Particija D, backup-ovi, najbolji programi i igre u instalacijskom obliku (ukoliko zatrebaju pri ponovnoj instalaciji ili za dati prijateljima), razni *.iso kao i direktoriji sa “My documents” i “Mailbox” (mailovi se po novom defaultu spremaju ovdje kako bi ostali netaknuti nakon vraćanja particije C u vrijeme best rada računala).

– Particija E, media fileovi znači slike, pjesme, srednji i kratki razni video odlomci (*.avi, *.mpg i slično).

– Particija F, ostatak i najveći dio novog diska namijenjen za ogromne fileove sa filmovima i serijama (*.avi *.mkv, *.mp4 i slično)

– Disk G, ovo je drugi disk i u fizičkom smislu, 160 GB u jednom komadu čija je namjena za smještaj isključivo igara koje su danas sve veće.

Postupak:

Poslije instalacije windowsa, raznih programa, utilitija i igara meni je pod “must” pravljenje imagea sa kojim, ukoliko u budućnosti dođe do nekog ozbiljnijeg poremećaja sistema, mogu za 5-6 minuta mogu vratiti “staro stanje” iz vremena kad je kompjuter radio za 5.

Sama početna instalacija Windowsa je jako kratka i laka, traje maksimalno pola sata ali zato ono što slijedi uzima ostatak dana a to je “punjenje” našeg praznog Windowsa sa korisnim programima i njihovo podešavanje kao i podešavanje samog operativnog sistema kojeg moramo prilagoditi, uključiti skrivene opcije koje nam pomažu i isključiti “mali milion” nepotrebnih stvari koje nam je naš “dragi” Microsoft ubacio.

Ukoliko se dotične sitnice ne isključe onda one rade u pozadini svo vrijeme što dovodi do nepotrebnog usporavanja kompjutera a i povećana je mogućnost komplikacija i grešaka jer recimo čim je umjesto 20 uključeno 50 pozadinskih programčića i servisa sama mogućnost izbivanja poremećaja je veća (tko radi taj i griješi 😉 ).

Bilo mi je jako žao da nisam uzeo disk marke Seagate ali nakon neuspjeha i previše tehničkih grešaka njihove pretposljednje serije xxxx.11 bojao sam se riskirati i uzeti njihovu novu seriju 12 ali zato im držim fige da što prije izađu iz problema i da se opet vrate na vrh po kvaliteti i pouzdanosti.

Veličina je bitna, barem u slučaju prve i glavne particije C koja bi kao što smo prije naveli trebala sadržavati samo operativni sistem i radne programe (ne igre).

Što se tiće odabira operativnog sistema sam se opet odlučio za Windows okružje jer osim da su najrasprostranjeniji među masama uz to i odgovaraju najviše profilu korisnika u koji i sam pripadam a to je baratanje tekstovima, slikama, videom, pjesmama, pretraživanje interneta i neizostavna kompatibilnost sa danas popularnim igrama.

Priprema:

E sad slijedi odluka: “koji windows staviti?”. Na prvi pogled nepotrebno pitanje jer velika većina populacije će jednoglasno reći: “pa uzmi Windows XP”.

Međutim Windows XP je izasao davne 2002.god i meni je trebala cijela godina da se tada sa Windowsa 2000 preselim na XP.

Windowse 2000 sam kratko koristio možda godinu dana i prije njih sam imao meni omiljene Windowse 98 koji su bili jako konfigurabilni i iako nestabilniji od Win2000 od njih se mogao lako i brzo napraviti backup a to je ono što je mene privlačilo jos od 1995-te kad sam radio na Win 3.11 (za one koji ih se sjećaju).

Win 3.11, Win95, Win98 – sve njih se moglo brzo i jednostavno kopirati pomoću nekog DOS alata (ja sam tada koristio Norton Commander) na drugi disk, particiju ili jednostavno u drugi “backup” direktorij i imati ih pohranjene za slučaj “krize” a uz pomoć BOOT diskete teško “ranjeni” kompjuteri su se ponovno palili ko od šale.

E od dolaska Windowsa NT (paralelno sa Win 98 ali za poslovne korisnike i uz ograničenu upotrebu multimedije i igara) jednostavno kopiranje više nije bilo moguće i trebalo je pribjeći nekom novom sistemu backupa.

Odabir je pao na, za to vrijeme, jako popularni Norton Ghost koji je stvarao “image” dijela ili cijele particije/diska kompresiranog oko 2:1 u jedan jedini file i to sa obnavljanjem MBR-a pri povratku podataka.

Ups, evo mi počinje Star Trek… vidimo se sutra 🙂